Prvenstveno, da opisem efekat bocnog vetra na avion. Efekat se moze paralelno povezati sa kretanjem broda u preko reke, kao sto se vidi na slici dole. Vodena struja utice na brod tako da brod mora da skrece suprotno od vodene struje da bi odrzao zeljenu putanju. Isto tako, avion u svojoj vazdusnoj sredini mora da okrece prema vetru, da bi odrzao odgovarajuci prilazni kurs na ILS-u recimo. Jos jedan efekat, malo manje znacajan nastaje zbog cinjenice da je vertikalna repna povrsina znatno veca, i time vise "odgurnuta" vetrom nego ostatak aviona, koji je u vecini slucajeva aerodinamicnog oblika, gledajuci sa strane. Ovim se stvara odredjena kolicina "yawing moment-a" pri letu sa bocnim vetrom.

Sletanje sa bocnim vetrom, odnosno sama procedura sletanja sa bocnim vetrom moze da varira zavisno od tipa aviona. Generalno gledano, postoje dve metode, koje se cesto koriste zajedno da naprave zeljenu kombinaciju.
Metod 1: poznata pod nazivom "Crab-DeCrab" a sastoji se iz odredjivanja korekcionalnog ugla (drift angle) i naravno, okretanja aviona uz vetar, za taj ugao. Ugao se moze na nekoliko nacina racunati, a jedan od laksih je upotreba "Aviator Kalkulator-a" kojeg je nas posovani kolega Kuboj napravio. On ce odma prikazati Lateralnu i Longitudinalnu komponentu vetra, kao i korekcioni ugao, i to vazi za svaku stazu, i za svaki avion. Nekoliko fita pred dodir sa zemljom, avion se pomocu rudder-a vraca u liniju sa pravcem staze, sto zna da bude dosta pipavo za one koji nemaju dosta iskustva na specificnom tipu aviona. Upotreba rudder-a je potrebna za odrzavanje na centar-liniji staze na vecim brzinama.
Metod 2: je takozvani "slip" metod, gde avion odrzava isti heding kao i kurs, ali se naginje na jednu stranu, odrzavajuci heading pomocu rudder-a. Ova metoda je malo komplikovanija od prethodne, ali na nekim avionima nije dozvoljena Metoda 1, ili je ogranicena do odredjenog ugla. Neposredno pred dodir sa zemljom se krila aviona poravnaju, i onda sledi touchdown. Upotreba rudder-a je potrebna za odrzavanje na centar-liniji staze na vecim brzinama.
U praksi se obicno koristi kombinacija ove dve metode, sto naravno dodatno komplikuje stvari za Flight Sim pilote, a dobar primer je recimo Boeing 767, koji ima ogranicenje od 5* crab-ugla. Tako da, ako je recimo bocni vetar iznad 14 kt, a prilazna brzina 150 kTAS, osim Crab metode, morali bi smo da koristimo i slip malo, da odrzimo prilaznu putanju. Isto tako bi trebao i autopilot da se ponasa, ali nisam siguran da li to tako bas radi.
U uslovima sletanja sa bocnim vetrom, pozeljno je da se malo grublje sleti, podvlacim malo

Poletanje: kod poletanja je primarni cilj da se ostane pri sredini poletno sletne staze, ali isto tako da se ostane na produzenoj centar liniji posle odvajanja sa zemlje. Ovo se postize uglavnom upotrebom rudder-a, ali isto tako (posebno kod manjih aviona) pomocu aileron-a, kao sto je prikazano na slici. Pocinje se sa punim otklonom aileron komandi, a onda se sa povecanjem brzine (i efektivnosti kontrolnih povrsina) onda naravno smanjuje otklon tako da se dobije samo mali stabilni nagib.

Uz pomoc ove dve stvari, posle poletanja se uspostavlja isti korekcioni ugao kao kod sletanja, i naravno odrzava se sve dok departure procedura ne nalaze da se pocinje okret ka nekim navigacionim tackama. Pri malim vetrovima, ovo se moze zanemariti, ali ako sibne neki 15 kt vetar, pa jos i ako je blizu direktnog cross-wind-a, onda ovo moze napraviti znacajnu razliku u putanji aviona poredjeno sa zeljenom putanjom.

Vazna stvar jeste da vecina modernih aviona kao sto su 747-400, 767, 737-600 i iznad, imaju dva mod-a operacije sto se tice magnetskog ugla. Jedan je magnetic hdg, a drugi magnetic trk. U ovaj drugi (TRK - Track) je vec ukljucena korekcija za vetar, zato treba obratiti paznju sta pise na navigacionom displeju. Primer na slici 3

Nadam se da ce ovo biti od neke pomoci.
